Jednog jutra se probudiš, a Jarun izgleda kao Termopili nakon pokolja. Čitavog su vikenda na njega kao Perzijanci neumorno nadirali studenti iz Dicma i Mokošice, posvud tragovi okršaja, vrećice, boce i čaše, a na klupicama tu i tamo leži pokoji Spartanac, mamurni klinac s demižonom na sebi umjesto štita.
Prođeš kraj jednog, mrmlja budnice i Grašu, a u ruci drži praznu litrenu bocu od Cole na kojoj je naljepnica kućne izrade. Na njoj kemijskom piše: „Rakija, Šibenska, domaća”.
Odmah znaš da je hrabro izginuo.
05
srp
