Vinsko krstarenje oko svijeta

Nedavno sam ostala paf kad sam srela osobu koja je u kasnim 20-ima i nikad u životu nije kročila izvan Hrvatske. Dobro, to ne znači da je njezin život tragedija i da su svi koji tu i tamo putuju, pa makar samo do Brežica, uzvišene i bolje osobe. Samo sam se začudila jer mi je neobično. I uz rizik da zvučim patronizirajuće izgovorit ću: „Ja ne bih mogla tako.“

Također, već sam neko vrijeme paf  nakon što sam shvatila da osoba s kojom živim uvijek iznova kupuje jedna te ista dva-tri vina u lokalnom diskontu. Ta su vina dobra vrijednost za novac, ali… Da se razumijemo, on voli vina, nisu mu nepoznanica. I može si priuštiti da si svaki tjedan kupi druga vina, da malo šara. Pa ću ponoviti, uz rizik da zvučim snobovski: „Ja ne bih mogla tako.“

U tom paf stanju razmišljala sam i razmišljala te se konačno dosjetila – kako spojiti pa potom riješiti ta dva problema jednim potezom. (Dakako, u realnom svijetu to objektivno nisu veliki životni problemi, no pustimo sad to.) Svijetom se može putovati vinima! A repertoar vina može se širiti putujući svijetom! Stvarno je lako i izvedivo. Danas se i u specijaliziranim dućanima, i u supermarketima, i po webshopovima u kategoriji do deset eura može naći svašta lijepoga i zanimljivoga. Zamisli, sjediš doma, ne mičeš se, ali nepcem obilaziš globus – od Italije, Njemačke, Portugala, preko Kalifornije, Čilea i Južnoafričke Republike, sve do Novog Zelanda i Australije. A usput širiš horizonte i učiš. Ili samo uživaš. Ne zvuči loše, ha? Na primjer, kreneš tako da „upikneš“ na karti svijeta neko mjesto i odeš potražiti prikladno vino. Ili tako da odeš u dućan pa kod polica s vinom „upikneš“ nešto nepoznato što pobudi tvoju pažnju.

Sad će netko reći: „Ma mo’š mislit’… vino k’o vino. Kako vinom možeš putovati svijetom?“ Zovite me naivnom romantičarkom, ali vino je napravljeno od grožđa, to grožđe raslo je baš u tom vinogradu, taj vinograd nalazi se baš na tom mjestu i nigdje drugdje. Kad kao završna karika u vinskom lancu ja pijem iz  te boce, ona me duhovno i organoleptički, pouzdanije od Hrvatske pošte, nosi na mjesto odakle je došla. Možda i neću naslijepo znati razlučiti koje to fine nijanse odvajaju Chardonnay iz Navarre od onog iz Oregona, ali dok ih pijuckam, osjetit ću povezanost s Navarrom ili Oregonom. Još ako se u dokolici latim guglanja, saznat ću nešto o tim egzotičnim mjestima. Kao, gle, Oregon je površinom veći od Ujedinjenog Kraljevstva i otprilike je na istim paralelama kao Dalmacija! Ili, Navarra je autonomna zajednica na sjeveru Španjolske, a u njenom središtu, Pamploni, održavaju se slavne utrke s bikovima!
Neka kozmopolitski istraživački duh uđe i u tebe kad sljedeći put posegneš za novom buteljom. Boca po boca (ne odjednom, ta nismo ispičuture!) i gutljaji postaju milje. Nema granica, nema viza, nema prtljage, nema potvrda. „Svijet je tvoja kamenica“, zapisao je Shakespeare, a ja dodajem: „Svijet je tvoja vinoteka.“