„Nekada si trebao upoznati čovjeka da shvatiš da je snob, a danas je dovoljno vidjeti ga da vozi električni romobil,“ samo je još jedna od floskula ljubomornih i zavidnih ljudi, u kojoj, složit ćete se, ima i zrnce istine. Isto je tako i s frajerima koji se prave važni znanjem o cugi. Nekad si kraj roštilja pio bijelo vino iz kanistra, mrzli radajner iz potoka, kao i pive kojima je voda odnijela etiketu pa ti je bilo svejedno, a danas ekipa brije na previše centeniela, prekratku maceraciju ili uvoznu borovicu…
Svejedno koliko to ima veze s ičim, poput duljine paprike na kvalitetu ajvara, neki ljudi s puno znanja i gajbi/kartona u nogama mogu svako druženje unaprijediti, ali bogami ima i onih pilava koji ti toliko upropaste veselje nakon što nakon sto radnih godina, korona i ratova konačno opet pijuckaš, da se svakako trebamo osvrnuti na njih.
Pivo
Najkonzumiraniji napitak čovječanstva nakon čaja početkom desetih godina ovog stoljeća u Hrvatskoj je doživio craft revoluciju. Klasične žuje, panove i karlovce te delance u plastičnim dvolitrenkama hrabro su napale drugačije, kvalitetnije i ukusnije pivice čije si stvaratelje mogao taknuti rukom. Pivo je konačno imalo okus, baš kao i kad su volimljutlije stvorili ljutinu s okusom paprike, ali ostala su tri problema: craft je duplo skuplji od industrije, ako piješ malo i skupo pivo si pičkica, i industrija ima jako puno love. Naravno da se o ukusima ne raspravlja i da svatko ima pravo uživati u onome što voli i što ga veseli, ali onda bismo imali tekst oko kog se nitko ne kolje niti osjeća prozvan.
I tako smo dobili sljedeće:
Plastičar
pivopija koji je ozbiljno na granici alkoholizma jer ono što tura u sebe žvačući kiselicu iz malo čvršćeg i krupnijeg kondoma nema ni p od piva u sebi. Najčešće je ljut na svijet oko sebe i bolje ga je pustiti da uživa u svom društvu. Ne možeš biti toliko siromašan da piješ toliko loše napitke
Gajbaš
tata je pio žuju, pit će je i on, i njegovi sinovi, amen. Gajba je uvijek na balkonu, u birtiji se nikad ne pije samo jedna runda, zidarka je smisao života i svatko tko dođe s bočicom u njegov vidokrug zaslužuje prijezir. Kad nitko ne gleda, pije iz plastike i s 40 ima giht i problema s nasiljem, ali od politrenke se pred ekipom ne odustaje do smrti!
Polutan
to je onaj koji u klubu naruči malu stelu ili hajniken i cucla ga dva sata kao Ameri one svoje užase u svim starijim filmovima. Uopće mu nije bitno kakav je okus, miris, aroma ni smisao, ali misli da su mu veće šanse za barenje ako ga komadi vide s pivom u ruci.
Crafter
lik koji se ili druži sa svojom sekticom u par pivskih butika gdje govore nekim, običnim pivopijama, teško razumljivim jezikom u kojem je bitno nabrojati što više engleskih izraza i onda se potom glasno nasmijati sam sebi, ili sjedi sam za šankom čekajući žrtvu da je upili svojim viškom znanja. Dijele se na tri podskupine:
Pivar – onaj koji je prvo u podrumu i ženi iza leđa kuhao kućno pivo u puničinom vajnglu za veš i onda na užas okolice dao otkaz i počeo variti naveliko. Iako su se u početku kleli da će raditi samo bačve, neće slijediti svakakve trendove niti ikada raditi lager, suočili su se s kapitalizmom i sad se grčevito bore za život, otplaćuju kredite, ali barem stalno piju dobro pivo. I za to im se treba diviti.
Znalac – ne želi kuhati pivo jer je to komplicirano, ali je najpametniji na svijetu pri ocjenjivanju i ako ti imaš drugačije mišljenje onda si glup. Kod nas je užasno teško biti objektivan znalac jer ima toliko stilova da brate ne možeš sve voljeti istim žarom, pa na sceni ima dosta posvađanih veličina. U svakom slučaju, treba cijeniti količinu popijenih vrsta i na taj način stečeno znanje, ali bilo bi bolje kad bi više ljudi pilo više crafta
Simpatizer – on voli craft jer mu je ukusan, zna neke osnove, ali ne ide u detalje kod četrnaestog hmelja koji je na obalu Amerike u tank pod prknom donio suri orao u naletu zdesna dok je puhao sjeverac iz Wisconsina, nego jebeno uživa u svojoj cugi.
Trendlija
ako se na tržištu u Estoniji pojavi pivo od brabonjka mangulice i ako je on prvi koji raspolaže s tom informacijom, dolazi ushićen među ljude i urla da je vidio boga, da mu je eksplodiralo nepce od užitaka i da mu je subverzivno subborealna komponenta na šestom nepcu jebena, ali buraz, je be na! Gura ti to smeće pod nos i tjera da ga gutneš pa urla da čuju svi u gradu – kaj sam vam reko, je be na!!! Svi imamo nekog takvog koji pati od pomanjkanja pažnje i duha, ali eto. Nakon što treći put probate to nešto što je on prvi otkrio, bit će vam dobro i mlako osječko i favorit iz limenke…
Veseljak
ide na pivicu zato jer je veća od gemišta i puno veća od rakijice i sasvim mu je svejedno je li s aromom mošusa ili obična daskovača, ali je ispunjena osnovna funkcija – da izađe van s ekipom i da se malo nacvrca.
Bezalkoholni pivaš
kao da si na tinderu s komadom koji je u zatvoru u Bogoti na doživotnoj, bez imalo smisla. Još da to ima ikakav okus, aromu ili kap ljubavi, ali nema. Nula posto, nula bodova. Kao seks sa zrakom na Hreliću…
Ova stranica koristi tzv. kolačiće kako bi osigurala bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost. Koristeći našu stranicu slažete se s korištenjem kolačića. Saznajte više o kolačićima.PRIHVAĆAM
Privacy & Cookies Policy
Postavke kolačića
Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva tijekom navigacije po web mjestu. Od ovih kolačića, kolačići koji se prema potrebi kategoriziraju pohranjuju se na vaš preglednik jer su bitni za rad osnovnih funkcionalnosti web stranice. Koristimo i kolačiće treće strane koji nam pomažu u analiziranju i razumijevanju načina na koji koristite ovu web stranicu. Ti će se kolačići pohraniti u vaš preglednik samo uz vaš pristanak. Također imate mogućnost isključivanja ovih kolačića. Ali isključivanje nekih od ovih kolačića može imati utjecaja na vaše iskustvo pregledavanja.
Nužni kolačići su apsolutno neophodni za pravilno funkcioniranje web stranice. Ova kategorija uključuje samo kolačiće koji osiguravaju osnovne funkcionalnosti i sigurnosne značajke web stranice. Ovi kolačići ne pohranjuju nikakve osobne podatke.