Znate ono kad dođete u restoran pa vam konobar ponudi aperitiv – nešto kratko. Obraća li se ženi, automatski će ponuditi višnjevac, medicu ili u novije vrijeme teranino. Nagovara li na žesticu muškarca, to će obično biti travarica ili šljiva. Jer, ta naša, u prešutni monolit uklesana tradicija, podrazumijeva da žena voli slatkasto i mirisno, a muškarac treba prozirno i jako. Ženske su likerčići, muški su loza. Evo, žensko sam, kromosomi su mi posloženi kako treba i – ne mogu smisliti likerasta pića, a obožavam dobar destilat. Vrhunski destilat poslužen u pravi trenutak usrećuje me kao malo što. Također, imam dosta prijateljica neupitne ženskosti koje isto tako cijene dobru rakiju, a nosom frkću na sirupasta slatkasta pića. Tko bi rekao? I kad konobaru otkrijemo šokantne životne istine, odnosno, kad žene objave da žele nešto prozirno, nešto što žeže, a muškarac kaže da ne bi nešto prejako, radije dobar orahovac, mehanizam cijelog sustava kao da u trenu propada. I onda se sve resetira i društvo se nađe na pola puta, recimo na viljamovki ili bermetu.
No, vratimo se na sam početak. Čak i ako te ovaj problem ne dira i ne želiš sudjelovati u alkoholnom #metoo pokretu, treba djelovati. Zašto je uopće greška u koracima ikome nuditi slatkasti liker ili vatrenu rakiju kao aperitiv, bila ta osoba žena, muškarac, binarno biće ili hermafrodit? Zato što se to ne pije na početku obroka i zato što je to loš uvod u bilo kakve daljnje konzumacije. Jer si unaprijed osakatiš nepce i napadneš želudac. Educirani ugostitelj zna da to nije startna pozicija iz koje kreće ugodna gozbica.
Kad te u lokalu idući put zaskoče preporukom da uzmeš fini liker od ruže ili gazdin domaći višnjevac, reci odlučno ne. Time prvenstveno činiš uslugu svome tijelu, a usput si na pravoj strani povijesti u vječnoj borbi protiv birtijaške stereotipizacije žena. Osvježavajući suhi pjenušac ili lagano pivo su puno bolji izbor.
Drago mi je što će mnogi reći kako je tajna savršenog roštilja u kvaliteti mesa ili ribe, ali bili bi samo djelomično u pravu.
Napokon smo dočekali da ovaj buntovnik među ginovima stigne kod nas. I pogodite što – vrijedan je svakog gutljaja!