Primjerice, jučer sam sva svoja akademska znanja uložio u temu naslova “7 stvari koje joj prolaze kroz glavu dok vas oralno zadovoljava”. Kolega iz zdravstvene sekcije se, pak, prekvalificirao u doktora pa je odradio 7 znakova koje vam tijelo šalje kad imate rak, a kolegica iz magazina koji se bavi interijerom raspisala se o “7 nevjerojatnih promjena koje u vašem kućanstvu može napraviti obična aluminijska folija”. Iz nekog razloga ta sedmica posebno dobro prolazi kod ekipe, međutim ja – uz sav svoj talent i dovitljivost – i dalje ne uspijevam razumjeti zašto je tome tako i kakva li se magija skriva u tom broju sedam. Uglavnom, guglajući tako te razne sedmice naletio sam na rad nekog jednako tužnog piskarala iz daleke Tulse. Taj je na svom kolegiju tog jutra očito osvojio jackpot, a pisao je o 7 zabavnih činjenica o cugi. Kao što već znate, sve što je vezano uz alkohol meni je uvijek interesantno štivo pa sam uronio u to kao Obelix u lonac s čarobnim napitkom.
Malo je vjerojatno da će me ovaj podatak navesti da idući put, kad sam u sebe ulijevam bocu nekog lošeg vina (kojem sam ja treći vlasnik, jer ga nitko nije želio pa je donesen meni “u goste”), razmišljam o toj brojci i uloženom trudu. No, podatak je dosta dobar conversation starter za spoj s ljubiteljicom vina. Upamtit ću.
Još jedan nebitan podatak, ali prisjetio me na sve one sretne petke u birtiji kod posla i osjetio sam žaljenje prema paloj braći u Massachusettsu. Da nije bilo Dvije Žuje za cijenu jedne, nikad na onom ljepljivom šanku ne bih zbario kolegicu iz redakcije Sretni ljubimci.
Znam, i ja sam na prvu pomislio da je kolega iz Tulse zabunom kopipejstao iz teme “Dovedite je do ludila”… Ali, ne – ovih 90 sekundi se odnosi na činjenicu da je alkoholu potrebno toliko malo vremena da zaviri u svaku stanicu vašeg tijela. To kratko vrijeme koje se svodi na prvi gutljaj navodno je dovoljno da usna šupljina i želudac upiju alkohol direktno u krvnožilni sustav. Kod nas se to kaže: “Odmah ga je prehitilo!”
Jeste primijetili kako je s ovim modernim vremenom postalo popularno da svi imaju 63 dijagnoze, 12 poremećaja i 14 fobija? Primjerice, ja sam oduvijek bio kreten za matematiku. Sirovi, jadni, suštinski kreten za matematiku. Stari mi je to govorio pod normalno, a danas mi to više nitko ne mora govoriti jer toliko sam svjestan sebe da znam da sam zaostao kad od ove svoje bijedne plaće ne znam izračunati neto i bruto vrijednosti. I da, sigurno sam s godinama razvio i fobiju od matematike. Ali, današnji klinci koji su kreteni za matematiku, nisu samo kreteni. Oni svi redom imaju, pazi sad – diskalkuliju. Ta teška riječ označava poremećaj iz nekog spektra koji podrazumijeva nerazumijevanje matematike. Potonji primjer navodim jer me susjeda jutros utlačila u liftu objašnjavajući mi kako njezin Joshua ima diskalkuliju. Pardon, citiram, “oni imaju diskalkuliju pa se muče s matematikom”. Povezao sam taj sretan početak dana s ovom točkom broj 6 jer ta govori da postoje nesretnici s oenofobijom – poremećajem koji označava strah od vina. Molim vas lijepo, je li to realno? Razumijem strah od toga koliko će ti večer biti usrana, a jutro još usranije ako pretjeraš s vinom. Ali, čega se točno oenofobičari boje? Da će ih vino pojest, otet, priklati na spavanju? Molim oenofobičare da mi se jave s pojašnjenjem. Uzrujao sam se.
WTF, ovo je definitivno jedna iz kategorije Bizarluci i ostale kratke priče. Taj broj je navodno veći od broja godišnjih smrti prouzrokovanih ugrizom pauka, tako da, eto, čuvajte se paukova, loših žena, loše cuge i – lansiranih čepova. Srećom po mene, ne krećem se u tim otmjenim društvima koja nazdravljaju pjenušcima. Zadnji koji sam vidio bio je onaj s Mickey Mouseom u 5. osnovne na tužnoj proslavi Nove godine kod ekstremno dosadnog susjeda Martina.
A zato sam ja drven nakon tri cuge, a Borna koji u birtiju dolazi petkom nakon teretane i nakon svojih šest viski kola i dalje jednako intenzivno i loše, ali zavidno trezveno, bari sirotu konobaricu. Mislio sam da postajem imun i to me počelo ozbiljno zabrinjavati, ali sad shvaćam da je konačno došao trenutak da poradim na tim svojim tužnim mišićima i skinem šlauf. Jer, kako znanstveno potkrepljuje kolega iz Tulse, mišići apsorbiraju alkohol brže nego masnoće, pa kao rezultat toga ljudi koji imaju više mišićnog a manje masnog tkiva imaju veću toleranciju na alkohol. Konačno dovoljno dobar razlog da krenem na to znojno i smrdljivo mjesto.
Ovo mi nije morao obznaniti kolega iz Tulse. Možda je većini prva pomisao na tequilu luda zabava, vrckavo raspoloženje i naporne pijane tinejdžerke koje konobara žicaju još soli. Sve je to po mogućnosti popraćeno onom iritantnom pjesmom, ali realno, kad su ta tequila pijanstva završila dobro? Meni je dovoljno da se sjetim nekoliko scena zauvijek urezanih u ovo moje opterećeno pamćenje – od frendice koja misli da će kihnut pa se izbljuje u vlastiti dlan do pokušaja runde suicide tequila. Ako ne znaš što je to, guglaj i podijeli s frendovima kad ti je dosadno. Uglavnom, znanstvena je činjenica da tequila – zbog velike količine etanola – ima depresivno djelovanje na središnji živčani sustav. Ili ono što od njega ostane.
Drago mi je što će mnogi reći kako je tajna savršenog roštilja u kvaliteti mesa ili ribe, ali bili bi samo djelomično u pravu.
Napokon smo dočekali da ovaj buntovnik među ginovima stigne kod nas. I pogodite što – vrijedan je svakog gutljaja!